Thursday, August 23, 2012

buđenje

Razmišljam već neko vreme o buđenju i evo šta sve mislim o tome:

Ja se trudim da se budim.
I često se vrtim oko divljeg kestena.
I često mi padaju kukavičja jaja na glavu.
Pa sam onda ulepljena i svi mi se smeju.
A niko ne voli da se ulepi.

Ljudi se često ulepe,slepe i zalepe.
I ne znaju kada je dosta lepila.
Ne znaju ni da puste.
I onda im taj lepak uđe kroz nos do mozga.
Pa im se ljudi smeju.
A niko ne voli da mu neko uđe u mozak.


A neki ljudi su odlučili da mozak koriste samo malkice.
I onda počnu da govore ono što misle.
Pa se posvađaju sa svetom.
I onda im se ljudi smeju.
Jer niko ne voli da čuje istinu.

A istina je nekada, u stvari neistina.
Trebalo bi da s vremena na vreme to izgovorimo.
Sebi.
Pa vasioni.
Sebi.
Pa vasioni.





Friday, August 17, 2012

Himna svetim Našima i svetoj nam slobodi





Uskliknimo s ljubavlju
domoljubi pravi
naše crkve pravoslavne
ponavljaju u glavi.
Lažni venci, lažna slava,
ovce vodi zlatna krava.
Pojte im Naši
pesmu i tamburaši.

Blagodarna rasparčana
puna si ljubavi
prema svojim strahovima
a posebno pravdi.
Celo ropstvo slavi slavu
svoga oca, nikad majku.
Pojte im Naši
pesmu i tamburaši.

Da se Naša sva srca
jednom ujedine
sunce mira, ljubavi
ni tad neće da sine.
Ne živimo mi u slozi
venama se vojska vozi.
Slušaj glas svog roda
zbunjenog naroda.

Pet vekova Naši su,
inatom Naši bili.
Imena stada patriotskog
uvek su slavili.
Samo sloge svuda fali,
a sve su od sebe dali.
Pojte nam Naši
pesmu i tamburaši.

Pojte nam Naši
pesmu i tamburaši.


Sunday, August 12, 2012

Nepoznata sa dve jednačine

Nepoznato je osećanje 
kada ti na primer
galeb stane na glavu
i šapne ti iz kog pravca duva jugo.

A ti uhvatiš kormilo
i kreneš levo
pa desno
pa dva puta u vis pogledaš
i udahneš zrak.

Uhvatiš sunce za nogu
pa se malo golicate.

Iskrckaš pesak iz vilice

Pritisneš kožu a ona se crveni.

Kad je noć padaju zvezde
kada je jutro padaju zrna kafe.

Pa uranjaš u so
i samo se migoljiš.
 
Nepoznat je taj dvojaki osećaj
To je nešto slatko a slano.