Saturday, April 28, 2012

Čekanje

*
Kad stojim u redu, a imam samo mleko u korpi, a na brzoj kasi sam na kojoj bi trebalo da imaš do 6 artikala a ispred mene je žena koja se pravi blesava i ima puna kolica.
I ja kažem - Gospođo ovo je brza kasa. A ona kaže - Pa i ja čekam.


*
Ispred beogradske trafike sam i hoću da kupim cigarete a ispred mene je čovek koji ima 50. godina životnog iskustva i bar 30. godina alkoholnog staža. On traži mali vinjak od prodavca a ovaj mu kaže - Ne mogu gospodine, prošlo 10 sati. A iskusni gospodin mu odgovara - Teraj se mali u p.m.


*
Trebalo je da dođem u 18h a zakasnila sam 15 min. Zvoni mi telefon. I ona isto kasni i moli me da sačekam.


*
 - Ajmo više kući...
- Aman čekaj još jedno da popijem!
- Ajde bre vidiš da ne možeš da stojiš, ja ne mogu da vozim... Ma ne mogu više ni da dišem..
- Jao što si dosadna, jebote kako si samo dosadna. Čekaj bre ženo da dovršim ovo, platio sam.
- Ceo život nešto čekam! Čekaj da ustanem , čekaj da popijem kafu, čekaj da čujem vesti!
Mrcino debela...
- Ni bog nema ovako napornu ženu.... Čekaj bre...
- Čekam, čekam... Čekam da umrem i da te više ne gledam.
- E pa načekaćeš se.


*
Ode na foru.
Na putovanje.
Na drugi kontinent.
Na drugi hleb.
Na drugi beton.
Na drugi sistem odnosa mase i želje.
A ode istim stopalima.


*
- Za koliko dolazi ?
- Evo sad će, za par minuta, valjda je neki zastoj pa kasni.
Cupkanje nogom, pogled na sat, pogled na telefon, pogled unaokolo, pogled ka psu koji se češa, pogled na đubre pored puta, pogled ka zadnjici lepe devojke, pogled u levo, stiže bus.

*
- Znaš kako kažu,Ko čeka, dočeka.
- Pravo da ti kažem i nije baš tako. Ko čeka, samo ispada budala.


Thursday, April 26, 2012

Golman

Ljudi
i deca
i ljudi koji su deca
leptiri i peškirići
žbunovi i inćuni
kobile razne.

Namazane kriške hleba sa prašinom od gore.

Strahote
bezvezbali
krakati mrgudi
stomaklije sa dubokim naklonom
kinezi
bezveznjakovići i lopuže
šifonjeri.

Ovi iz kutije
i ovi sa krova
ovi preko bašte
a ponekad i ovi niotkuda.

Astronauti i baštovani
uzgajivači biljaka
dileri i udvarači
neprijatelji i šaptači.

Svakakvi ljudi bi hteli da ti zabodu loptu u gol.
Širi ruke, budi spreman i pazi na međunožje.


Monday, April 23, 2012

Kako je gospodin Podređeni sterilisao grad

Igrom slučaja bio je zaposlen. Vremenom nestajalo je ideja za nova  kvazi radna mesta koja treba izmisliti, svi pomoćnici, asistenti i kuriri već su imali svoje zamenike, savetnike i menadžere.
Njemu su rekli - Pošto si ti dobar čovek, čuli smo da vredno radiš, a ne verujemo da ne tražiš veliku platu, ti ćeš biti zadužen za fasade. Za sve fasade ovoga grada. Nemoj mnogo da mudruješ, samo se pobrini da ih niko, ali bukvalno niko, ne dira i da budu čiste.
Pomislio je da je našao savršen posao! To je odlična prilika, nije teško, ne mora puno da se trudi.
Međutim svi problemi počeli su još od prvog dana. Dotični je šetao svojim gradom i zapisivao sve nepravilnosi i kršenje zakona koje je primetio a tiče se njegovog posla i glavne preokupacije tj. fasade.

Svoj izveštaj dostavio je nadređenom:
Poštovani, ovo sve moramo ispraviti. Nisam bio svestan vandalizma u ovom gradu! Ovi ljudi bi svi nešto da kažu. Ko je to još video!? Kada bi svi pisali šta žele i gde žele, to bi bila propast!
Ja predlažem da trećinu gradskog budžeta potrošimo na KREČENJE.
Sve fasade koje su skrnavljene (na bilo koji način ispisane, iscrtane, "ukrašene") treba okrečiti u belo.
To je moje jednostavno i samoodrživo rešenje.
Sa puno poštovanja, Vaš Podređeni.

Gospodin Nadređeni je ovo rešenje potpisao.


Preko noći je ceo posao obavljen. Potrošeno je i više od trećine novca jer se moralo angažovati mnogo ljudi koji su krečili. Ujutru je skoro ceo grad bio beo. Nisu više postojali ni nazivi ulica a kamoli grafiti i murali.
Niko nije znao gde se nalazi, kuda da krene, u šta da gleda.
Tako je gospodin Podređeni uradio svoj posao i sterilisao grad i ljude u njemu.

Thursday, April 19, 2012

Zabiberče

Ja volim ljutu hranu. Ne bih da se hvalim, ali u moje vreme, dok sam još bio mlađi, jeo sam one papričice a  mogao sam celu od jednom u usta da stavim. Ona mala pa opasna, prži bato moj!
A jednom davno neka italijanka, lepa onako preplanula i obla, kad je bila ovde kod babe valjda za raspust, donela je čokoladu sa čilijem.
Ja prvi put čuo za tako nešto, mislim se neka glupost. Nagovara me ona da probam, a mnogo je lepe obraze imala, zarumenela se od ljute čokolade, i ja šta ću, nisam na kraj srca. Stavim ja jednu kocku u usta a ono krene iz grla ljutina neka. Prvo iz grla a posle nekog vremena iz stomaka. Ja se najeo toga boga mi dosta, ja rumenim, ona rumeni i sve se nešto tako uspaljeni gurkamo i grlimo...
Kada sam otkrio svoje granice izdržljivosti, mazohizma i apetita, poželeo sam da probam da odem dalje!
Mislim se ja u sebi - Ma sad ću ja i da pijem!
Pio sam tako neka pića razna, posebno za ova što kažu da su ljuta. Klekovače, medovače, orahovače, najgorevače... A posle sam saznao i za tekilu, vodku i te strane stvari. Ljutio sam se ja, moja jetra još više.
Ljutili su se ljudi oko mene a ja sam uživao što sam im to mogao omogućiti.
Izvodio sam i neke trikove razne u kraju, mada me malo sramota da vam pričam o tome...
Malo sam se i povređivao. I iznutra i spolja. Malo i u glavi.
Nije mi uvek bilo drago kada sam bio ljut. Ali je postojalo neko čudno zadovoljstvo u tome. Dopuštao sam sebi da budem ljut, to sam smeo, tu sam imao slobodu. To nije zabranjeno zakonom, nekim propisima... Možda jeste nekim zapovestima, ali pošto sam se i na boga naljutio, nije me bilo briga.

Evo sada imam...oko 70. godina. I dalje jedem i pijem kao i pre, ništa mi ne fali.
Ali sam shvatio nešto. Najveće zadovoljstvo i najveće nezadovoljstvo sam osećao kad mi se pruži prilika da nečiji život izljutim do kraja... Što bi se reko " Da mu ga dobro zabiberim".

Monday, April 16, 2012

Ko sav normalan svet

Ona od danas odbija da ustaje "na vreme". To nije njeno vreme, ona tada ne može da razmišlja, ona tada nije produktivna. Onda je ceo dan nervozna.  Ljuti se na ljude sa zahtevima i očekivanjima.
Ali postoji valjda neki red! Ne može se čovek buditi kad hoće.
To je davno uklesano na drevnim stenama Mesopotamije.
Ne može čovek otvoriti oči kada njemu to odgovara. To je tako sebično.


Njoj smetaju naporni ljudi. Ništa joj na ovom svetu ne smeta toliko koliko napornost. Ali ona mora da sluša. Čovek je naučen da sluša nečije žalbe, nebitne priče, cene iz supermarketa, u suštini svaku sintagmu koju realno ne želi da čuje, on će čuti.
Ne može čovek tek tako da ne sluša ono što mu se ne sluša. To bi bilo tako sebično.



-A ja bih nosila možda i turban na glavi ako to želim, išla polugola, pevala na ulici, javno psovala ove bednike na vlasti i još gomilu stvari...
- Pa ko ti brani...?
- A šta će svet da kaže? Posle da pričaju da sam luda... Ne zaposlim se nikad.
Tako je i ona Mica što živi tu par zgrada od nas. Niko od tih što su bili sebi dosledni nije dobro prošao.
Luda Mica, Če Gevara, Leonardo da Vinči... sve je to isto.
Ne može čovek da bude ono što želi kad poraste. To je krajnje sebično.

Sine kad porasteš, da voliš SVOJU zemlju, naciju, SVOJ narod!
Ženu neku normalnu da nađeš, posao i decu da imaš. Da pošteno radiš, ako ima mesta za poštenje.
Da se boriš, surov je svet, nenormalni su ljudi.
Vidiš danas kako ovi, ne znaš ko je žensko ko je muško, ko sa kim šta radi, sve golo, sve grešno.
Da budeš ko sav normalan svet....

Svi ljudi treba da budu NORMAlni

Thursday, April 12, 2012

On the moon

Dobro vam jutro
a nekima veče
vi ljudi što u ovom trenutku
šetate
jedete
plačete
grlite
patite do besvesti
mislite tek do susednog zida
zarađujete pa trošite
ronite i držite vazduh 20 sekundi.

Dobro vam veče
a nekima jutro
vi ljudi što trenutno
ne znate kud biste
ne znate šta biste
znate kako biste
a i vama
što biste sve sada ovde sa svima.

Dobar vam dan
vama što mašete
vama gospodine što zevate
vama gospođice što je neprijatno
a i vama gospođo što vam se providi haljina.

Dobro mi budite svi vi ljudi
zaludni
paradoksalni
bolesni
nasilni
lepi
zavidni
vi što ste u pravu
i vi što ste u krivu.

Pozdrave vam šalje ženačovek sa meseca.
Gleda vas, mahnite.


 

Saturday, April 7, 2012

Šućmurasto

Ovo je jedna od mojih omiljenih reči. Pomogla mi je da shvatim mnoge mile i nemile stvari i pojave.

Primeri:

1. Marina se probudi ujutru besna, neraspoložena, sa željom da odvali deo mozga za racionalno rasuđivanje, a pri tom je na primer subota.
Nije joj jasan razlog ovakvog stanja bića, i tada na vremenskoj prognozi koju vodi vrlo ljupka voditeljka koja je prepuna razumevanja za čovečanstvo i opštebrižna za to da ne pokisnete i ne nazebete tog dana  kaže:
- Danas probleme mogu imati osobe sa hroničnim oboljenjima i osobe koje teško podnose vremenske promene.

Dijagnoza:
Marina pati od hroničnog zbunjenog stanja i opsesivno kompulsivnog poremećaja "kaži mi kaži,jako me interesuje".
To je sporedna informacija jer uz to, Marina teško podnosi (ne)promenu vremenskih prilika u kojima živi i kod ovakvih osoba može se ponekad javiti nezadovoljstvo, bes, sarkazam, parapsihologizam, a često im se na licu vidi "daihzabole" .
Ovo osećanje i stanje može se opisati kao Šućmurasto.

2. Postoji šućmurasta boja i ja ću se truditi da navedem stvari koje su obojene tom bojom:

- Boja sunca u magli
- Boja lišća kad je između zelenog, žutog i tamno crvenog
- Boja rečne vode
- Boja uživanja u toplini
- Boja čaja iz vrtića
- Boja pocrnelog zlata

Napomena:
Šućmurasta boja se uvek vezuje za emocije i u skladu s njima se vidi.

3. Ovaj pojam nije ni negativan ni pozitivan.
On može odražavati stanje zadovoljstva i ugodnosti, otkrivanja i ideje.
Takođe, može odražavati dekadenciju, čamotinju, smak misli, blagu propast i ravnodušnost.

Ovaj pojam se vezuje za osobu,  voli da je prati i da bude tu kada joj je potreban.