Sunday, April 21, 2013

idu dani jebiga

Na klupi pored mene sede tri penzionera. Dva bosanca i jedan neopredeljeni.
Jedan je mršav, ima naočare ogromne dioptrije.
Drugi je proćelav ali vrlo se lepo drži za svoje godine.
Treći je debeo, ima kačket, mp3 plejer oko vrata i torbicu u kojoj nosi čokoladice.

Kako si veliki Rajko gospodine?

Evo šećer mi je 5 i po, dobro je.
Ti?

Evo bio na starom buvljaku. Starudije, sve đubre jebote.

Pa da, kontejner im je glavni izvor nabavke.
Još malo pa ćemo da imamo i kontejner stranku.

Ako do tada ne ubiju Dačića.

Ma neće ga bre oni. To ti sve prijatelju ide iznutra, pa ga ovi napadaju a to su u stvari isti ovi što ga čuvaju.
I onda smo zapravo mi najveće budale.

Sve se bre poremetilo. Evo danas ne možeš ni da se udaš a ni da se oženiš kako treba.
Ranije se sve to lepo znalo. Vidiš šta dobijaš.
Danas - mačka u džaku.
Ne znaš da li je neka rospija ili je samo malo jebiga bolesna u glavu.

Pa to,to...
A kako si ti junače? (obraća se trećem penzioneru)

Evo super. Bio juče do ove radnje zdrave hrane tu u komšiluku.
Zamisli, imaju neke bobice iz inostranstva.
Leče metabolizam...
Pa leče ovaj kako se zove artritis..
Pa onda...leče... kosti.
Pa leče starost...
Pa kaže da leče želudac, creva da ti rade,ono redovno..
Ma nema šta ne leče. To ti je sve ovo kao prirodno.
I tako...

Idu dani jebiga...

Monday, April 15, 2013

razumevanje

kad je sunčan dan
ja ga oslobodim lanaca
i hitamo tako betonima
moj bicikl i ja

nije nas briga
šta govore skeptici prolaznici
jer se guramo i stiskamo
moj bicikl i ja

mogu njime da upravljam
on liže moja stopala 
uzajamno se iskorišćavamo
moj bicikl i ja

i nema tog mesta
na koje se ne može stići
ako imaš dovoljno dobar
međunožni užitak

razumemo se.
 moj bicikl i ja.







Wednesday, April 10, 2013

ko?

kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer  kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo jer kriv je sistem jer krivo je društvo 






Thursday, April 4, 2013

leti leti leti

Strah u vezi sa golubovima počeo je još u detinjstvu.
Još kao mala sam osetila nešto vrlo jezivo kada sam imala priliku da vidim starije žene i muškarce kako hrane golubove. Par sivih primeraka se gega oko starije osobe dok ova baca osušeni hleb iz neke kese koja joj samo za to služi.
Metod hipnoze usamljenih ljudi. 
Druga stvar, postoji nešto čudno u izrazu lica osoba koje su u poziciji dobročinitelja i hranitelja životinja. Smeškaju se samozadovoljno, nekako uspaljeno. Prija im što se golubovi guraju i gaze u želji da se što više približe spasitelju sa hranom. Verni podanici. Pernati prijatelji. Jedu i vole te.
A životinje su tu dok ima hrane. Posle toga se postepeno raziđu. Odlete na svoju stranu. Dok sreću ulične hodače, gledaju ih sa očekivanjem. Kada shvate da neće dobiti komad hleba ili kokicu, javljaju svojim prijateljima u krošnjama da seru po ljudima. 
Ne može niko da mi kaže da se neki golub u svom životu nije namerno posrao čoveku na glavu.
Moram da priznam, zavidim im na toj mogućnosti.