Sunday, April 21, 2013

idu dani jebiga

Na klupi pored mene sede tri penzionera. Dva bosanca i jedan neopredeljeni.
Jedan je mršav, ima naočare ogromne dioptrije.
Drugi je proćelav ali vrlo se lepo drži za svoje godine.
Treći je debeo, ima kačket, mp3 plejer oko vrata i torbicu u kojoj nosi čokoladice.

Kako si veliki Rajko gospodine?

Evo šećer mi je 5 i po, dobro je.
Ti?

Evo bio na starom buvljaku. Starudije, sve đubre jebote.

Pa da, kontejner im je glavni izvor nabavke.
Još malo pa ćemo da imamo i kontejner stranku.

Ako do tada ne ubiju Dačića.

Ma neće ga bre oni. To ti sve prijatelju ide iznutra, pa ga ovi napadaju a to su u stvari isti ovi što ga čuvaju.
I onda smo zapravo mi najveće budale.

Sve se bre poremetilo. Evo danas ne možeš ni da se udaš a ni da se oženiš kako treba.
Ranije se sve to lepo znalo. Vidiš šta dobijaš.
Danas - mačka u džaku.
Ne znaš da li je neka rospija ili je samo malo jebiga bolesna u glavu.

Pa to,to...
A kako si ti junače? (obraća se trećem penzioneru)

Evo super. Bio juče do ove radnje zdrave hrane tu u komšiluku.
Zamisli, imaju neke bobice iz inostranstva.
Leče metabolizam...
Pa leče ovaj kako se zove artritis..
Pa onda...leče... kosti.
Pa leče starost...
Pa kaže da leče želudac, creva da ti rade,ono redovno..
Ma nema šta ne leče. To ti je sve ovo kao prirodno.
I tako...

Idu dani jebiga...

No comments:

Post a Comment