Thursday, May 31, 2012

Luckasta deskripcija

Razgovor dve devojke iz linijskog.
Jedna plava sa nadograđenim noktima, druga crna sa nadograđenim noktima. Dve uredne i sređene devojke koje žure za Beograd.

Posle malo neprijatne tišine u kolima, započinju razgovor.

Crna : Danas sam obilazila radnje, videla jednu haljinicu. Onako letnju kao. Ono, do kolena, puf rukavi, onako tu ima neku čipkicu. A bela je i onako ima krrrupne cvetove po sebi.
(Kada je rekla to "krrrupne" imala sam osećaj kao da su veličine kokosovog ploda)

Plava : A koje je boje?

Crna : Onako bela je i ti cvetovi onako kao crveni, baš jako crveni. I imaju kao neke zelene grančice, onako okolo. Mislim moj Zoki kad je video, odlepio je!

Plava: Aha, jao baš super.

Crna: Ma daaa. Može da se nosi i onako leti kao. Mislim dnevna varijanta. A može i uveče.
A inače venčanice sam gledala tamo blizu one radnje gde je sve za 150.
Hoću neku venčanicu da bude kao balon varijanta do kolena.

Plava: A kosu kako ćeš?

Crna: E pa ako kupim takvu haljinu, kosu ću onako skroz da dignem. Sva čupava da budem. Kao disko neki fazon, osamdesete ili tako nešto. Htela bih da budem onako kao luda malo. Kao nakaza. Ali ne u lošem smislu, nego kao odlepila sam.

Plava: Haha jao to ti je super.

Tišina od nekih 10 minuta.

Crna: E a cipele neću bele. Mislim, šta kao to je neka čistoća, neka kao naivnost.

Plava: Misliš kao nevinost?

Crna: Ma da bre. Šta će mi to. Kao ja sam u brak ušla nevina.
A i uz šta posle tako nevina da ih nosim hahahah....

Plava: Ma da bre. Uzmi neke drečave, nešto kao šik, fanki.

Crna: Pa to. Luckasto.



Friday, May 25, 2012

Daj mi jednu duplu



Za dušu i telo.
Za um i čelo.
Za prijatelje i ortake.
Za manijake i samotnjake.

Za ove fine dame
posebnu za one namazane.
Za one što im ispod suknje vire.
Za ove što vole vetropire.

Daj mi duplu
za pesmu koju volim.
Svi odmah ruke gore
lebac vam posolim!

Daj leba ti duplu
za ove iz ćoška što su mreli
što su popili više nego što su udahnuli
a tako nisu smeli.

Daj duple ovima
što su večeras upecali ribu
soma na štiklama
skušu bez glave
pastrmku kose plave.

Daj duple svima
u ovoj jebenoj rupi
ko neće da pije
neka se pokupi.

Thursday, May 24, 2012

Dobro pošli, bolje vas izašli


Znači tako?

Malo sutra...

Kako, kako?

Šio mi ga Djuro,eto kako.

Što si mi se ti malo razgoropadio.
Tu mi se busaš, misliš da si baja...
A pa neće to tako moći.

Šta je bre bilo?
Hoćeš batine a?
Moj hleb da jedeš, a za ruku da me grizeš.

Uh uh uh...
Malo si mu ga dao po preterivanju.
Gospodin bi se malo šepurio.
Pokazivao svoga boga.
E moj ti...

Na tarabi lepo piše:
Čuvaj se psa.
A pas je na gazdu.

Nije šija nego vrat...
Od ovoga momenta
ima da me slušaš ko bela lala!
Ili ću da ti pokažem
kako tele gleda u šarena vrata.

Monday, May 21, 2012

Princeza iz Bezizlaza i gospodin Sveznajući

Ispričaću vam kratku priču o mojoj dugogodišnjoj prijateljici koja se po svemu sudeći gorko zakopala u Bezizlaz. Mislim da svi dobro poznajete to mesto i da ste barem jednom u svom životu tamo bili.
U Bezizlaz čovek dođe tako što krene putem koji je poprilično blatnjav i ima dosta barica. Čovek misli da bi najbolje bilo da gleda kuda ide i da se bori sa kaljavim preprekama morala i samoposmatranja.
Kada posle dosta vremena čovek podigne  glavu da se osvrne oko sebe, shvati da nema pojma gde je. Tada zna da je već podosta zašao u granice Bezizlaza.

Vratimo se mojoj prijateljici... Od mnogo načina i puteva kojim se ide ka Bezizlazu ona je krenula ovim vijugavim i varljivim. Vrlo naivno je koraknula stazom koja nema blata, nema komaraca koji rađaju rode, čak ni zabrana od strane zakona i svetog Petra. Išla je tim putem bosa sa idejom da će joj biti vrlo lepo.
Na mestu gde se završava cveće i proleće a počinje blato o kojem sam vam pričala, naišla je na jednog gospodina. On je sedeo na oklopu kornjače i rekao joj Dobar dan. Preneću vam deo njihovog razgovora:

- Dobar dan. uzvratila je i ona.
- Gospođice pa vi ne možete preći preko ovog blata. Ne bih da se namećem i budem bezobrazan ali sedite pored mene da vas upoznam sa mojom kornjačom.
- Nisam sigurna. Znate, nemam baš dobro iskustvo sa strancima.
- Ma šta vam pada na pamet? Ja ću vam pomoći. Usput ću se truditi da budem vrlo iritantan. Sarkastičan. Da malo negodujem. Da vam govorim kako ste lepi. Da vam pevam. Da budem nerazumljiv.
Koliko sam ja upućen, to če vam se svideti. A i onako nemate kud kad vam se već dopadam.
E da, evo uzmite i ovu lopatu, zatrebaće vam.

Eto šta je za tili čas uradio gospodin Sveznajući. Pretpostavljate li da je Ona pristala na ovo? E pa dobro pretpostavljate. Mogla bih vam prepričavati njihove doživljaje do sutra,ali izdvojiću samo najvažnije stvari.
Gospodin Sveznajući zna da govori o romanima, da razglaba o sistemima društvenog delovanja kod bubašvaba, da opisuje kako se iz jajeta rađaju brodovi. Da bude misteriozan. Da bude tačan i određen.
Da počinje svaku rečenicu sa Ja.
Ono što gospodin Sveznajući ne zna je kako uhvatiti ljudsko biće za ruku a ne dobiti tikove na pankreasu, kako reći Izvini ili Pogrešio sam. Ono što najmanje zna je kako ne biti stalno gospodin Sveznajući.

Na ulazu u Bezizlaz, gospodin Sveznajući je rekao:
Mlada damo vi ste sada stigli na vaše odredište. Verujem da sam vas do sada očarao svime što sam mogao, a da ne pominjem da ste se upoznali sa mojom kornjačom.
Imam još samo par reči za vas... Ja se vraćam svojoj obećanoj koja živi na granici Sveta i Nesveta.
A vi koračajte još 36,5 koraka ka severu pa se onda zakopajte tom lopatom koju sam vam dao.

Sunday, May 20, 2012

Lepe cure

Ne bih govorila o curama koje su odrvenele od dasaka u svojoj glavi, i od obavezne količine zeleniša koji je preporučljiv za konzumiranje tokom dana.
Volela bih da pomenem one za koje kažu da im fali par dasaka. One za koje kažu da im fali muško da ih prevaspita. Za koje kažu da im treba kecelja na večan katanac. Gaće - takođe na večan katanac.


Postoje cure koje nikada nisu čule za spomenuti katanac. Niti žele da im iko priča o tome.
Pomahnitale cure.
One koje preko svoje kože nose i onu crnu.
One koje se ponašaju onako kako ne priliči dami.
One koje piju, puše, bahate se.
Pitajte ih zašto to rade. Kazaće vam - Zašto da ne?


Postoje cure koje rade veoma slične stvari kao ove prethodne. Međutim, one uz te stvari vole da obavljaju svoje obaveze, da budu odgovorne, da budu korisne. One vole da se bahate noću, da se bahate po krevetu, da se bahate po šavovima, ispod dugmadi, preko livade, između muškaraca.
Njihova veština je i to što znaju da se bahate znanjem.
U njihovoj glavi skače oko 259 federa, par velikih zupčanika, par malih kotura.
U očima imaju loknice, u prstima imaju praporce i pajace, a u ustima megafon.


Često se mogu sresti i cure koje nisu sa ovog sveta. One su nekad toga svesne, a češće nisu.
Mesta gde su rođene ima dosta, a ja ču pokušati da navedem neka od njih:
- Ispod panja u šumi.
- Na krugu crvene pečurke.
- U spoju peteljke dve trešnje.
- Na ramenu dobrog čoveka.
- U kofici sa peskom.
- U školjkama Dalmacije.
- Ispred kapije bakine bašte sa tulipanima.

Sa ovim curama svet treba pažljivo da barata. Ovakvih cura ima malo i veoma su vredne. Verujte mi na reč da poznajem bar njih 6.

Ono što spaja sve lepe cure je ljubav prema sebi, leteći prah, zadovoljstvo, bahatost, hrabrost, samopoštovanje, smelost, ludost i svest o tome da negde na svetu postoje dobri ljudi.




Thursday, May 17, 2012

Kotrljanje


Rekla je - Znate, ja bih malo da se prokotrljam.

- Misliš, da se prošetaš? rekla je gospođa Glavna.

- Ne ne, da se kotrljam. Par krugova, ako mogu.

Sada ću vam objasniti zašto je ovo veliki problem za gospođu Glavnu.
- Nemaš papir! Molim tvoju majku mesecima da mi da papir! Ti si malo...posebna. A ja nemam papir gde piše šta ja treba da radim sa tobom. Posle kažu ovi stručnjaci - Ovo dete neće da hoda, nego da se kotrlja.
I šta ja da im kažem? Da imaš dvojku iz hodanja?
Nema kotrljanja. Ovde sam ja šef!
Kad dođeš kući, lepo mami da kažeš da mi pošalje papire, da mi nacrta skicu, plan gradnje, instrukcije za krizne situacije, da snimi video, da uradi bilans emocija.

- I onda mogu da se malo prokotrljam? Samo krug, tu oko škole...

- Vidi je! Ama dete božije... Lepo sam ti rekla da ne može. Sedi u klupu i crtaj, boji, otkud znam...

- Ali ne radi mi se to. Svi su napolju i šetaju se.

- Upravo tako. Še - ta - ju.

- Ali mene žuljaju patike koje ste mi naredili da nosim.

- I mene žulja posao koji su mi dali da radim.

- Pa možda da se prokotrljate malo sa mnom... Prijaće vam sigurno.

Friday, May 11, 2012

Prošli život

Kad sam bio ma-li
šet'o sam po tra-va
iš'o sam do Bal-i
hodao ko zja-la

Kad sam bio ki-ša
voleo sam bla-to
poljubim mu mi-ša
poljubim mu pa-tos

Kad sam bio ru-ka
čačkao sam svu-da
a nije se sme-lo
ukradoše mi de-lo

Kad sam bio ve-par
lizao sam o-ko
mislio sam ne-par
odmah se uro-ko

Kad sam bio sre-ćan
poklopili mi o-či
prva druga tre-ća
zenica isko-či

Sad vam mogu re-ći
da sam malo pir-gav
mogu da se uhvatim
za uši i da igram.






Tuesday, May 8, 2012

Aleksandra. Trideseti put. Akcija!

Moj drug je raskinuo sa svojom dugogodišnjom devojkom.
Raskinuli su, i to na desetogodišnjicu svoje veze. Ja mu verujem na reč u te cifre, kaže brojao je.
Ovako glasi njegova priča o Aleksandri.

Sedamo za moj kuhinjski sto. Kafu sam već skuvao. Pepeljare su prazne i spremne.
- Ja ovako više ne mogu. Ne znam šta toj ženi više mogu da priuštim..
A žene ne vole da im daš sve, nego skoro sve.
Ona ide gde želi, ne mora da mi se pravda, ne ograničavam je. Ona je faktički slobodna zar ne?
Aleksandra ti je devojka koja voli da se drži za ruke kad idemo gradom. I ja to uredno radim, mada nisam neki ljubitelj. Voli da ljudi znaju da je ona moja i da sam ja njen. A voli i da mi ugađa, sprema mi neka egzotična jela, mućka energetske šejkove, pravi tortu koju sam samo jednom pomenuo da jako volim i ona sve to pamti.
Ali Aleksandra ima previše bivših tipova. Previše meni poznatih, i svi oni još uvek žele da jedu njenu tortu.
I ona kao da im iznosi parče po parče, ali im dozvoljava samo da ga gledaju. I usput im priča, podseća ih koliko je samo dobro to parče.

- Hahaha..

-O parčetu torte ti pričam, ne gledaj me tako majmune jedan...
I da... Ona ima neki problem sa hodanjem, obućom, tako nešto...
Odemo negde u goste i dok stojimo u hodniku ona promatra domaćinovu obuću iz cipelarnika.
I onda počne da se ponaša nekako nenormalno, postavlja pitanja tipa
- Vi ste znači desničar? ili - Kakav je vaš stav o konzumiranju mesnih proizvoda?
Familija joj je tek opičena. Majka želi da je uda ili šta znam a otac joj baš onako opušten čovek. Sadi travu po saksijama i to.
Sve u svemu idu mi na živce njena okretanja šolje kad pije kafu, pocepane čarape, coktanje i prevrtanje očima, rano leganje u krevet, što voli da se raspravlja i što voli da posle bude pobednik pomirenja.
Nervira me i to što svuda stiže na vreme, ima gomilu zanimacija u životu, kuka kad je usamljena, kuka kad ima mnogo ljudi, duri se kad joj dokažem da greši...
Sva je nešto neusklađena, mislim psihički. A i fizički realno. Ima duge prste a i kolena su joj nešto u distorziji...

-Da li ti znaš da si mi već ko zna koliko puta pričao istu priču?

- Trideset.

- Šta trideset?

- Pa toliko puta smo raskidali. Možda sam i omašio koji put da ti ispričam, mada ne verujem.

- I koji zaključak imaš ovaj put?

- Naporna je. Ali je volim. Valjda. I ona mene. Valjda.
Možda da kupimo psa...


Monday, May 7, 2012

Izborna kviskoteka



Ko će obećati:
bolje - više - jače,
zaposlenije - produktivnije,
tolerantnije - otvorenije,
evropsko - kosovskije.

Ko će čvrsto stati:

na građansku ušnu duplju,
na građanski moždani kanal,
na građanski mali nožni prst,
na građanski polni organ.

Ko će čuvati i voleti:
sebe- svoje dupe,
sebe - ljude koji su duboko u njemu,
sebe - ljude koji čekaju na ulazu.

Za koga ima / nema:
mesta i objašnjenja
medalje i diplome
kokainske baklje
znojave kožne fotelje
tapšanja po čmaru.


Treba li vam pomoć publike?
Podelite se na pola i pozovite prijatelja.

Saturday, May 5, 2012

Kako ovo sunce utiče na tebe?


? Da li se znojiš
? Da li si se prepolovio
? Kakvo ti je sada mišljenje o seksu
? Gde hoćeš da te vodim
? Da li su ti vlažni tabani i da li ti to smeta
? Vidiš li koliko golih žena ide ulicom
? Da li si uzbuđen

tuf tuf pak pak klik klik

? Da li ti je teška odeća
? Da li ti dođe da se ljubiš ali ti je glupo
? Zašto se pipaš po licu
? Gde se gasiš
? Da li te plašim
? Šta bi sada trebalo da se desi

tres tres tres, tri četiri sad

? Hoćeš
? Hoćeš da probamo
? Hočeš da probamo da stanemo
? Hočeš da probamo da stanemo pod neki veliki hlad
? Hočeš da probamo da stanemo pod neki veliki hlad i da umočimo glave u vodu

Pa kako nam bude.

Friday, May 4, 2012

Stvari koje su ujutru važne


Ustati na desnu nogu.


Ne razmišljati o:
Šta je bilo sinoć i zašto
S kim, od koga, od čega
Gde ću
Šta moram
Šta je neodložno, jako važno, zakazano. 
Ko su neodložni, važni i zakazani ljudi.
Biti dobar.
Biti odgovoran, odlučan, vredan.
Biti neko, biti nešto.


Razmišljati o:
svojim stopalima,
kako sunce lepo ulazi kroz roletne,
morskim stolicama,
malo o ludom gradu, noći i flašama
malo o želji i potrebi
ponešto o izvetreloj kiseloj vodi.


Popiti kafu.


Popiti pamet.


Pojesti i progutati deo ega, krišku lenjosti i sveže ceđen ukočeni pršljen.


Sit i napojen reći sebi
- Neću više da zavisim od svoje desne noge. Jutro je i hodaću na rukama.






Wednesday, May 2, 2012

Bezobrazluk




Bezobrazluk je kada je neko naopačke.



Bezobrazluk je kada nečije reči vrede mnogo a nečije malo. Takođe je i to da reči uopšte vrede.


Bezobrazluk je kada ti izgore jaja ako si žena.
Bezobrazluk je ako ti izgore jaja, a nisi žena.

Bezobrazluk je kada lizneš tuđi sladoled.



Bezobrazluk je ako nabijaš rogove sebi u glavu.


U jednu vrstu bezobrazluka spada i osećaj kada te neko jaše, a tebi se sviđa.



U današnje vreme veliki je bezobrazluk šta sve mladi rade.
A ne rade.


Biti go je jedan od prvobitnih bezobrazluka.

Bezobrazan si ako nekom pokažeš lakat a taj neko je netolerantan na lakat.


Pušiti (šta, kome, čemu) je bezobrazno.

Diviti se ( kome, čemu ) je bezobrazno.

Oslanjati se na (šta, koga i čime) je bezobrazno.

Biti muško i žensko je bezobrazno.
Biti očigledan je krajnje primamljujuće bezobrazno.
Biti neko drugi. Bez - obraz -no.

Tuesday, May 1, 2012

1. maj

Kurac-palac
babe i žabe
(od) napred i spreda
jebani
čovek i žena.

Iće i piće
nadčovečja stoka
a čovečja ribica
a u ribici rupica
a u rupici traktorska guma.

Drž' - ne daj
povuci - potegni
baba za dedu
deda za penziju
sin za neodređeno
unuk za Pink.

Ekete - zvekete
bućkuriš i juriš
a šta
piju
pičke
a?

Alo šta to radite, pa vi ste svi poludeli!

Gore - dole
volimo se gurkati sad
i uz svoju dozu za hipnozu vikati
Da nam živi živi rad !