Thursday, September 27, 2012

Ja ti lepo kažem a ti nećeš da slušaš.

Još jedna godina i kraj?

Da, da.

Oho, pa znači sada je pravo vreme. I kako češ,o čemu si razmišljala?

Pa ne znam još uvek iskreno... Nekako se nadam da će se već iskristalisati prave mogućnosti...

Pa jel si ti normalna!? Kako ne znaš? Pa o tome mora ranije da se misli, da se planira, da se analizira...
Pa čime ćeš da se baviš?

Mislila sam da probam možda preko da odem na neku praksu ili nešto slično.

I da ti prolazi vreme tako a? Nije ti to baš pametno.

Zato i kažem,nisam baš sigurna u ovom trenutku. I to nije gubljenje vremena.

Ej bre vidiš li ti šta se dešava? Kriza jebote, ljudi ostaju bez posla, ne mogu da podižu decu kako treba, nemaju para za more... A ti bi preko da se zajebavaš.

Neću da podižem decu, ni mene nisu nešto posebno dizali kad sam bila mala. Kažem ti lepo da ne znam još uvek. A ja bih preko i da radim i da se zajebavam.

Mnogo si neodlučna. Ne možeš tako u životu. Evo ti lepo vizitka ovog lika iz ambasade, samo se pozovi na mene i nešto će već da se sredi. Mislim posao nije neki ali bar ćeš ga imati.

Pa neću da radim u ambasadi, ne zanima me to.

Vidi, vidi, gopođicu ne zanima. Ko te bre pita šta te zanima.  Nisu danas vremena u kojima treba da se pitaš nešto. Ćuti i prihvati ovo što imaš.

Uvek su vremena da se pitaš nešto. Kažem ti da ne znam još uvek šta želim tačno. Imam neke ideje i znam šta ne želim. A svi ostali izgleda znaju šta bi trebalo da uradim.

Nemoj posle da bude Lepo si mi govorio... Zanosiš se tim svojim sranjima. Misliš da se živi od slobode i ljubavi.

Bolje od slobode i ljubavi nego od tuđih ideja o sopstvenom životu.

Draga moja, videćemo se za par godina. A ti do tada samo deli zagrljaje, piši projekte, misli na bolje sutra i budi srećna.

Dragi moj, vidimo se za par godina. Ti do tada budi vredan rob, ignoriši nedostatak svog seksualnog života, misli na to kako je lepo bilo pre 15 godina i budi nesrećan.


Wednesday, September 19, 2012

Nema smisla,prijatelju.

Pre mesec dana desila se jedna vrlo nebulozna i za mene potresna stvar.
Ostavila sam bicikl ispred svoje zgrade preko noći, vezan, i kada sam ujutru izašla čekalo me je jedno neprijatno iznenađence. Sve je uredno bilo tu osim sica. Valjalo bi napomenuti da su mi ukrali i šipku od tog sica, da se ne muči čovek pri instaliranju sedala na neko drugo vozilo.
Jedna baka koja volontira na stepeništu naše zgrade i razume se u raspored dolaska i odlaska stanara, u sadržaj kesa za kupovinu i u bračne svađe koje se u zgradi događaju, nije znala da mi kaže ko je počinio ovaj zločin.

Imala sam momenat neverice u čovečanstvo ali sam imala i neki novac pa sam otišla da kupim novi sic i da omogućim svojoj guzici da se neometano i udobno vozi ulicama našeg prelepog grada.

Pre dve nedelje desila se još jedna nebuloza.
Ostavila sam svoj bicikl u podrumu koji se zaključava i takođe njega zaključala lancem sa brojčanikom tj. šifrom. Međutim, desila se ista stvar. Ujutru mog sica nije bilo.
I da, kao što se već i zaključuje, počinilac živi u zgradi.
Pritiska svetlo koje i ja pritiskam, penje se istim koracima kojima se i ja penjem.

Baka volonterka sumnja na jednog. Mene je prvo kao nešto interesovalo da se bavim ovom istragom. Sada sam već ostala bez volje za tim.

Ono što je najstrašnije u svemu ovome je da se bajsevi i njihovi delovi kradu svaki dan.
To nije samo krađa, to je jedan ekološki zločin.
Ovde su ljudi vrlo uporni i kreativni,bar kad je otimačina u pitanju.
Ni vaša dupeta više nisu sigurna.